Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. godine objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

Navedeno pravno shvaćanje doneseno je na sjednici Građanskog odjela 31. siječnja 2022. godine povodom nedoumica koje su se u praksi učestalo pojavljivale te je Vrhovni sud RH smatrao da postoji potreba dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. godine i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine.

U tom smislu je na sjednici postavljeno pravno pitanje:


"Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno revizijskoj odluci Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.).

U odgovoru na postavljeno pitanje doneseni su slijedeći zaključci koji se ovdje prenose u cijelosti: „1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju. 2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka? Odgovor na ovo pitanje glasi: Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. 3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pravnih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

Gore citirano objedinjeno pravno shvaćanje VSRH znači da se sve tužbe na temelju kolektivne presude u „slučaju franak“ moraju podnijeti najkasnije do 14. lipnja 2023. godine jer tada nastupa zastara. To se odnosi na sve nekonvertirane, otplaćene ili neotplaćene, kredite u CHF ili s valutnom klauzulom u CHF kod osuđenih banaka jer se na njih odnosi kolektivna presuda. Preporuka je svim potrošačima koji pripadaju navedenoj kategoriji da svakako što prije podnesu individualne tužbe protiv banaka sa zahtjevom za povrat preplaćene tečajne razlike i zateznih kamata na tečajnu razliku. Treba napomenuti da se više ne mogu tražiti preplaćene kamate jer se taj dio tužbe morao podnijeti najkasnije do 13. lipnja 2019. godine, s izuzetkom Sberbank (sada Nova hrvatska banka kao dio HPB-a kao pravni sljednik) za koju nisu u zastari ni preplaćene kamate ni tečajna razlika jer je u odnosu na tu banku kolektivna presuda pravomoćna od 14. lipnja 2018. godine.

Zaključno treba napomenuti da se kolektivna presuda odnosi samo na osuđene banke i kredite u CHF, a što znači da zahtjevi za preplaćene kamate po kunskim i EURO kreditima nisu u zastari.

U pogledu potrošača s konvertiranim kreditima čeka se odluka Suda EU u predmetu C-567/20 koja bi trebala uskoro biti donesena i koja bi trebala odgovoriti na pitanje imaju li potrošači s kreditima koji su konvertirani temeljem Zakona o konverziji pravo na obeštećenje.

Svi korisnici kunskih i euro kredita (fizičke i pravne osobe) imaju pravo tužiti banke ukoliko su kredite ugovorili prije 2013. godine s promjenjivom kamatnom stopom koja je naknadno povisivana jednostranim odlukama banaka.

Sve pravne osobe s CHF kreditima imaju pravo tužiti banke i za preplaćene kamate i za tečajnu razliku jer se na njih zastara potraživanja iz kolektivne presude ne odnosi jer ne spadaju pod pojam „potrošač“. U njihovom slučaju se ništetnost nepoštenih ugovornih odredbi i pravo na restituciju utvrđuje u svakom pojedinačnom sudskom postupku.

Na kraju ističemo da na tužbu imaju pravo svi potrošači koji su sklopili ugovor o kreditu u valuti CHF neovisno o namjeni kredita (gotovinski, stambeni, za kupnju vozila, nenamjenski i sl.) u razdoblju od 1. 1. 2004. godine i 31. 12. 2008. godine sa 8 osuđenih banaka.

Ako još uvijek niste podnijeli tužbu za ostvarivanje svojih prava s osnova restitucijskih zahtjeva protiv banke, javite nam se što prije.