Koji su razlozi izmjena i dopuna Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?

 Razlog izmjena važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 155/23) koje su stupile na snagu 30. prosinca 2023. godine jest implementacija u hrvatski pravni poredak Direktive (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti.

 Što su obvezna osiguranja u prometu?

 Prema članku 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obvezna osiguranja u prometu su:

1. osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja
2. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti)
3. osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova (vlasnika) od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima
4. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika (vlasnika) brodice na motorni pogon (brodice), odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

Koje su najvažnije izmjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu? 

1. Pojam „automatizirano vozilo“ i „osobno prijevozno sredstvo“

 U skladu s napretkom tehnologije i razvoja novih vrsta prijevoznih sredstava još je prethodnim izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 85/22) uveden pojam automatiziranog vozila koje je definirano kao vozilo koje koristi hardver i softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu vozila (potpuno automatizirano vozilo bez upravljača) te pojam „osobno prijevozno sredstvo“ kao vozilo koje nije razvrstano mi u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h (romobili s motornim ili električnim pogonom, vozila koja se mogu sama uravnotežiti, monocikli s motornim ili električnim pogonom i sl.)

 Prijevozno sredstvo je vozilo, zrakoplov, brodica odnosno jahta.

 Vozilo je:

a) svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, ali koje se ne kreće po tračnicama s:

• najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h ili
• najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 14 km/h,

b) svako priključno vozilo koje se upotrebljava s vozilom iz prethodne točke (a), bilo ono spojeno ili ne.

Iznimno, invalidska kolica isključivo namijenjena osobama s tjelesnim invaliditetom ne smatraju se vozilom navedenim u ovom Zakonu. 

Izmjenama Zakona izričito je propisana obveza vlasnika automatiziranog vozila da sklopi ugovor o obveznom osiguranju u prometu za upotrebu automatiziranog vozila, a navedeno osiguranje uključuje i odgovornost sigurnosnog operatora tog vozila i sigurnosnog vozača u testnoj fazi.

Za osobna prijevozna sredstva (vozilo koje se može samo uravnotežiti, monocikl s motornim ili električnim pogonom odnosno romobil s motornim ili električnim pogonom) ne postoji obveza sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti za štetu trećim osobama, jer ta vozila nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, nemaju sjedeća mjesta i ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole. Pitanje naknade štete trećim osobama nanesene upotrebom takvih vozila regulirano je na način da se štete naknađuju iz garancijskog fonda. 

2. Obveza davanja podataka u slučaju prometne nesreće

Vozač je obvezan za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u prometu imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o obveznom osiguranju u prometu koji mora predočiti na zahtjev ovlaštene osobe. U slučaju automatiziranog vozila ovlaštena službena osoba provjerava postojanje ugovora o obveznom osiguranju uvidom u informacijski sustav.

U slučaju prometne nesreće, vozač je obvezan osobne podatke i podatke o osiguranjima dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, a i vozač i svi sudionici prometne nesreće su dužni aktivno surađivati s osigurateljem pri utvrđivanju odgovornosti za štetu i omogućiti provođenje izvida štete na vozilu. Propisana je i obveza za vlasnika automatiziranog vozila da, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o obveznom osiguranju te relevantne podatke o vožnji koje bilježi automatizirano vozilo dati svim sudionicima prometne nesreće, bez odgode, a najkasnije u roku od 3 dana od dana u kojem se prometna nesreća dogodila. Navedene podatke dužan je dati i na zahtjev odgovornog osiguratelja za potrebe rješavanja odštetnog zahtjeva, kao i na zahtjev tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza. Propisana je i obveza proizvođača automatiziranog vozila dostaviti podatke i informacije potrebne za rješavanje odštetnog zahtjeva, na zahtjev vlasnika tog vozila, osiguratelja, oštećene osobe, tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza.

Ovime je definirana obveza davanja podataka od strane vlasnika i proizvođača automatiziranog vozila u slučaju prometne nesreće, dok je obveza davanja podataka u slučaju „klasičnih“ vozila postojala i ranije. Međutim, nije riješen problem koji se često javlja u praksi u slučaju lakših prometnih nesreća samo s manjom materijalnom štetom kada ne postoji obveza obavještavanja policije o prometnoj nesreći, a vozač koji je skrivio prometnu nesreću napusti mjesto nesreće ili odbije dati podatke odnosno popuniti europsko izvješće o nesreći. U takvim situacijama i dalje će biti otežano dokazivanje svih okolnosti nesreće u svrhu utvrđivanja odgovornosti i visine pretrpljene štete.

3. Rješavanje odštetnog zahtjeva

Za oštećene osobe koje su pretrpjele imovinsku i/ili neimovinsku štetu u prometnoj nesreći najvažnije je pitanje naknade pretrpljene štete odnosno postupanje odgovornog osiguratelja prilikom rješavanja odštetnog zahtjeva. Od ranije je obvezni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to:

• obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili
• utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio.

Pri tome obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljeni odgovor trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke. Obveza je odgovornog osiguratelja bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja svojih obveza. 

Ako odgovorni osiguratelj u navedenom roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva  oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podići tužbu. Tužba podnesena prije isteka roka protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete smatrat će se preuranjenom i bit će odbačena.

Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva.

U praksi se odgovorni osiguratelji više ili manje pridržavaju navedenih rokova za rješavanje odštetnog zahtjeva odnosno isplatu nespornog iznosa ili pak odbijanje odštetnog zahtjeva. Međutim, problem koji se kao pravilo javlja u praksi jesu nedostatno, šturo i manjkavo obrazloženi utemeljeni odgovori kojima osiguratelji odbijaju isplatiti oštećenicima štetu, bilo iz razloga što smatraju da ne postoji njihova odgovornost bilo iz razloga jer smatraju da šteta nije nastala ili nije nastala u visini kako to tvrde i traže oštećenici. Nerijetko se obrazloženje svodi tek na nekoliko tipiziranih rečenica iz kojih se suštinski ne može do kraja razumjeti sve razloge zbog kojih je odgovorni osiguratelj odbio isplatu štete. Osobito je to naglašeno u slučaju kompleksnih šteta, primjerice velikih imovinskih šteta na vozilima ili opsežnih i teških tjelesnih ozljeda oštećenika koje je potrebno pažljivo i detaljno sagledati u svakom aspektu pretrpljenih ozljeda i posebno cijeniti svaki pojedini kvalifikatorni oblik koji prema Zakonu o obveznim odnosima utječe na isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete, vodeći pri tome računa i o Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Također zakonske odredbe ne prepoznaju i ne sankcioniraju adekvatno učestalo „ucjenjivačko“ ponašanje odgovornih osiguratelja koji izravno krše obveze isplate nespornog iznosa štete bez odgađanja na način da oštećenicima nude na potpis i sklapanje nagodbi u kojima se isplaćuje tek manji iznos stvarno pretrpljene štete, ali uz uvjet da oštećenik pristane i potpiše da je takvom isplatom namiren u cijelosti i da se odriče bilo kakvih daljnjih potraživanja prema odgovornom osiguratelju. Ovakva nepoštena i protuzakonita praksa trebala bi biti strogo sankcionirana od strane nadzornog tijela, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koja je prije nekoliko godina tek mlako reagirala na ovakvu praksu isticanjem obavijesti u kojoj se osiguratelje poziva na prestanak takve nepoštene prakse.

4. Dokazivanje visine pretrpljene štete

Od svih zakonskih izmjena Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u javnosti je najviše reakcija izazvala odredba koja određuje da u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala.

U vezi s tom odredbom, koja zapravo ne donosi ništa novoga, u medijima su se pojavili brojni napisi o tome kako se radi o nekakvoj revolucionarnoj odredbi koja će napokon okončati pogrešnu i nepoštenu dosadašnju praksu osiguratelja koji u slučaju ponajprije materijalne štete na vozilu oštećenika ne priznaju tržišne cijene ovlaštenih servisa i njihove cjenike radnih sati i rezervnih dijelova, već ponude za naknadu štete temelje na nekim vlastitim proizvoljnim „cjenicima“ u kojima je satnica rada mehaničara, lakirera, limara, električara i sl. i vrijednost rezervnih dijelova višestruko niža od realnih cijena tih usluga u ovlaštenim (pa i neovlaštenim) servisima.

Potrebno je napomenuti da su i do sada oštećenici, osobito oni pažljiviji ili oni koji su u postupku podnošenja i rješavanja odštetnog zahtjeva imali stručnu pomoć odvjetnika, nerijetko prilagali ponude za popravak vozila ovlaštenih servisa kao dokaz visine pretrpljene štete. Nova zakonska odredba, protivno nekim pogrešnim stavovima iznesenim u medijima, ne nameće nikakvu obvezu osigurateljima da prihvate ponude i cjenike ovlaštenih servisa koje prilažu oštećenici. Komentari su išli toliko daleko da se tvrdilo kako će ovlašteni servisi gotovo pa odlučivati o visini naknade štete. Nažalost, nova zakonska odredba predstavlja tek naglašavanje u zakonskom tekstu mogućnosti i prava oštećenika da štetu i njezinu visinu dokazuje ponudama i računima ovlaštenih servisa, ali teško je za očekivati da će osiguratelji mijenjati svoju dosadašnju praksu, osobito stoga što su i do sada oštećenici svoje odštetne zahtjeve mogli i jesu dokazivali na taj način.

5. Rok na koji se produžuju prava i obveze nakon isteka ugovora o osiguranju

Prema odredbama ranijeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu utvrđen je počekni rok kao razdoblje od najviše 30 dana nakon isteka ugovora o osiguranju u kojem se prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju. Radi izbjegavanja pravne nesigurnosti i ujednačavanja dosadašnje prakse i situacije gdje su osiguratelji mogli sami odrediti počekni rok od najviše 30 dana, sada je uveden jedinstveni počekni rok od 15 dana u kojem se po isteku osiguranja prava i obveze iz osiguranja produžuju. 

6. Ostale izmjene

Novim Zakonom izmijenjene su ili dopunjene i brojne druge odredbe, primjerice:

• nova pravila u odnosu na upotrebu vozila u događanjima i aktivnostima povezanim s motornim sportom
• mijenjane iznosa pokrića
• zaštita oštećenih osoba u pogledu šteta nastalih kao posljedica nesreće koje su se dogodile u njihovoj državi članici boravišta ili državi članici koja nije njihova država članica boravišta u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje
• potvrde o odštetnim zahtjevima
• usklađenje iznosa u eurima,…

Zaključak – treba li mi odvjetnik za podnošenje odštetnog zahtjeva za naknadu imovinske i/ili neimovinske štete u slučaju prometne nesreće odnosno tužbe protiv odgovornog osiguratelja?

Izmjene i dopune Zakona o obveznim osiguranjima u prometu neće u praksi same po sebi olakšati položaj oštećenika u prometnim nesrećama te i nadalje savjetujemo da nas angažirate u slučaju pretrpljene imovinske štete na Vašem vozilu ili pretrpljenih tjelesnih ozljeda kao Vašeg odvjetnika za naknadu štete kako bismo za Vas ostvarili pravo na punu naknadu pretrpljene štete, bilo u mirnom postupku rješavanja odštetnog zahtjeva pred odgovornim osigurateljem bilo u sudskom postupku.