Nakon prijave štete odnosno obavještavanja osiguratelja o nastupu osiguranog slučaja, slijedi iznimno važan korak u postupku naplate osigurnine, a to je izrada odštetnog zahtjeva.

Kako bi osiguratelj ispunio svoju temeljnu obvezu prema osiguraniku iz ugovora o osiguranju (obvezu isplate osigurnine), u pravilu će biti potrebna izrada odštetnog zahtjeva. Kod osiguranja imovine, Zakon o obveznim odnosima određuje da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Dakle, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u roku od 14 dana od dana prijave štete.

Međutim, u pravilu nije moguće utvrditi obvezu isplate osigurnine samo na temelju prijave štete (osim kod vrlo jednostavnih šteta) nego će biti potrebno provesti postupak utvrđivanja obveze na isplatu osigurnine gdje je vrlo bitno aktivno sudjelovanje osiguranika, a kojem je u konačnici u interesu dobiti brzu i adekvatnu isplatu. Stoga će u praksi pravilo biti primjena odredbe Zakona o obveznim odnosima koja određuje da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Dakle, u praksi će redovito biti potrebna izrada i podnošenje kvalitetnog i obrazloženog odštetnog zahtjeva, bez obzira što je obveza osiguratelja nakon primitka obavijesti o nastupu štetnog događaja pristupiti izvidu štete kojom prilikom će stručne osobe osiguratelja fiksirati činjenice na licu mjesta, tj. pobrojat će i opisati oštećene stvari, opisati oštećenja, fotodokumentirati relevantne činjenice i eventualno dati osiguraniku nalog za dostavu potrebne dokumentacije. Takvi su zapisnici u praksi često šturi, s nepotpunim ili nedostatnim podacima o opsegu štete i ne predstavljaju ništa više od jednog od elemenata u procesu naplate štete. Osnova za odlučivanje o pravu osiguranika na isplatu osigurnine bit će odštetni zahtjev koji podnosi osiguranik.

U odštetnom zahtjevu osiguranik treba detaljno iznijeti pravnu analizu i ocjenu pravne osnovanosti svog zahtjeva za isplatu osigurnine, a za što je potrebno iznimno dobro poznavanje svih specifičnosti prava osiguranja uključujući zakonsku regulativu, opće i posebne uvjete poslovanja osiguratelja, sposobnost tumačenja konkretnog ugovora o osiguranju (police osiguranja) i podvođenje konkretnog slučaja u navedeni pravni okvir. Nerijetko polica osiguranja sadrži nepotpune i nejasne podatke, moguće je i da su odredbe police osiguranja proturječne s odredbama posebnih ili općih uvjeta osiguranja, u slučaju primjene više uvjeta osiguranja moguće su proturječnosti i dvosmislenosti te je zbog svega navedenog potrebno dobro poznavanje pravila tumačenja nejasnih odredbi ugovora o osiguranju. Kod pravne osnovanosti odštetnog zahtjeva česti prigovori osiguratelja usmjereni su npr. na osporavanje uzroka štete, tj. tvrdnja (koju je potrebno i dokazati) da uzrok štete (rizik) nije u pokriću ili da postoji krivnja na strani osiguranika koja ograničava ili isključuje pravo na isplatu osigurnine. Stručno argumentirani i dokumentirani odštetni zahtjev u većini slučajeva će spriječiti uspješno isticanje takvih prigovora od strane osiguratelja.

U odštetnom zahtjevu osiguranik treba iznijeti i sve relevantne činjenice iz kojih proizlazi opseg i visina pretrpljene štete, potkrijepiti sve navode odgovarajućom dokumentacijom i drugim dokazima (primjerice, procjene, ponude, vještački nalazi i sl.) te postaviti specificirani zahtjev za isplatu osigurnine. Stoga izrada kvalitetnog odštetnog zahtjeva kod osiguranja imovine, a osobito kod kompleksnijih šteta, zahtijeva multidisciplinarni pristup i visoku stručnost. Primjerice, u slučaju požara nekog proizvodnog, skladišnog, prodajnog i sl. prostora moguće je oštećenje ili uništenje različitih vrsta osigurane imovine (građevinski objekti, strojevi, alati, oprema, zalihe,…) uz primjerice financijski gubitak s osnova prekida rada (šomaž). Stoga je za procjenu visine pretrpljene štete potrebno dobro poznavanje načina na koji se utvrđuje vrijednost svake od navedenih vrsta stvari kao predmeta osiguranja, često i uz pomoć stručnih osoba (vještaka) za pojedina područja (vještaci za građevinarstvo, strojarstvo, financije,…). Pri tome je potrebno poznavanje i specifičnosti pojedinih vrsta osiguranja (od požara, oluje, tuče, poplave, loma strojeva, prekida rada, itd.) gdje se pojmovi iz drugih područja ne podudaraju nužno s pojmovima i značenjem koje imaju u osiguranju. Primjerice, kod procjene istrošenosti (amortizacije) neke stvari kao predmeta osiguranja mora se poznavati pojam novonabavne vrijednosti, nabavne vrijednosti, stvarne (sadašnje) vrijednosti, a koji pojmovi se ne podudaraju s pojmovima npr. tržišne vrijednosti ili amortizacijskih stopa koje se inače koriste u knjigovodstvu. Potrebno je poznavanje i odredbi uvjeta osiguranja koji se odnose na npr. određivanje vrijednosti osigurane stvari, opseg pokrivenih rizika, obveznu ili ugovorenu franšizu, isključenja ili ograničenja prava na isplatu osigurnine, podosiguranje i nadosiguranje i sl. Posljedica nedovoljnog poznavanja ove problematike može rezultirati i time da osiguranik traži preniski iznos osigurnine, i to iz pukog nepoznavanja materije. Pribjegavanje pak metodi traženja nerealno visoke naknade odnosno „napuhavanje“ odštetnog zahtjeva može također biti kontraproduktivno jer ukoliko se primjerice postavi previsoka vrijednost neke stvari moguće je da dođe u obzir primjena načela proporcije (podosiguranja), što će rezultirati smanjenjem osigurnine. Osim toga, loše postavljen odštetni zahtjev utječe i na stav i dojam osiguratelja kod rješavanja odštetnog zahtjeva te će osiguratelj u takvim slučajevima biti skloniji traženju različitih načina smanjenja i ograničenja svoje obveze isplate, pa čak i odbijanja odštetnog zahtjeva u cijelosti tumačenjem odredbi ugovora o osiguranja na štetu osiguranika.

Trenutak podnošenja odštetnog zahtjeva bitan je za računanje rokova koji teku osiguratelju za rješavanje odštetnog zahtjeva, isplatu nespornog dijela kao i za eventualni zahtjev s osnova zateznih kamata u slučaju da osiguratelj ne ispuni svoje obveze u propisanim rokovima.

Kvalitetan, dobro pravno i činjenično obrazloženi i dokazima potkrijepljeni odštetni zahtjev nemjerljivo povećava izglede za povoljno rješavanje od strane osiguratelja. Osim što će se na takav način izbjeći potreba za dostavom dodatne dokumentacije i obrazloženja i time značajno skratiti vrijeme potrebno za rješavanje odštetnog zahtjeva, osiguratelj će imati manji manevarski prostor za isticanje, što osnovanih što neosnovanih, prigovora i argumenata s ciljem smanjenja obveze isplate osigurnine. Praksa je pokazala da osiguratelji, u situacijama kada osiguranika već od faze izrade i predaje odštetnog zahtjeva zastupa stručna osoba (odvjetnik za osiguranje) koja izvrsno barata materijom, mahom odustaju od isticanja raznih neosnovanih prigovora, opstrukcija i pokušaja neosnovanog smanjenja ili isključenja svoje obveze isplate osigurnine te je postupak rješavanja odštetnog zahtjeva znatno profesionalniji, korektniji, brži i sa znatno povoljnijim rezultatom za osiguranika.

Zakon o obveznom osiguranju u prometu propisuje posebne rokove za rješavanje odštetnog zahtjeva s osnova autoodgovornosti, pa je tako propisan rok od 60 dana za rješavanje odštetnog zahtjeva.

U ovom kratkom prikazu nastojali smo Vam približiti pojam i značenje odštetnog zahtjeva te ukazati na važnost stručnog i kvalitetnog odštetnog zahtjeva kao preduvjeta za povoljno rješavanje Vašeg zahtjeva za isplatu osigurnine od strane osiguratelja. Stoga, ukoliko ste pretrpjeli štetu na Vašoj osiguranoj imovini, javite nam se što prije kao Vašem odvjetniku za osiguranje kako bismo za Vas naplatili osigurninu koja Vam pripada u nakraćem mogućem roku.