Ostvarivanje prava na isplatu osigurnine odnosno naknade temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju imovine (pri tome mislimo na osiguranje imovine u najširem smislu odnosno na sva neživotna osiguranja) redovito se sastoji od nekoliko faza.

Prvi korak u procesu naplate štete je prijava štete koja je kao obveza osiguranika propisana odredbama Zakona o obveznim odnosima kao i uvjetima osiguranja pojedinih društava za osiguranje. Tako je odredbama spomenutog Zakona propisano da je osiguranik dužan, osim u slučaju osiguranja života, obavijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od 3 dana otkad je to saznao. U slučaju povrede te obveze osiguranik je dužan naknaditi osiguratelju štetu koju bi ovaj zbog toga imao.

Obveza prijave štete koja se nameće osiguraniku razumljiva je i nužna jer je to u pravilu jedini način na koji će osiguratelj saznati da se dogodila šteta odnosno da je nastupio osigurani slučaj te će od tog trenutka saznanja za štetu za osiguratelja početi teći obveze koje za njega proizlaze iz zakonskih i ugovornih odredbi. Smisao obavještavanja osiguratelja o nastaloj šteti jest da se osiguratelju omogući da što prije utvrdi činjenično stanje na terenu, a što će u pravilu obaviti prilikom izvida i procjene štete od strane svojih stručnih djelatnika (procjenitelja). Kratki rok od 3 dana je nužan kako bi se što prije utvrdilo činjenično stanje na licu mjesta (opseg štete, narav štete, uzrok, oštećene stvari i sl.), prije nego što ono bude eventualno izmijenjeno pod utjecajem npr. vanjskih faktora, trećih osoba ili samog osiguranika. Ugovorom o osiguranju mogao bi se ugovoriti duži rok za prijavu štete, ali ne i kraći jer se radi o kogentnoj zakonskoj normi od koje je moguće odstupanje ugovorom samo u korist osiguranika. Međutim, u uvjetima osiguranja društava za osiguranje mahom nema odstupanja od navedenog zakonskog roka. Prijavu štete mogli bi osim osiguranika podnijeti i ugovaratelj osiguranja i korisnik osiguranja jer se ne radi o strogo osobnoj obvezi i njezin je smisao da osiguratelj sazna za osigurani slučaj, bez obzira od koje osobe je to saznao. Ipak, moralo bi se raditi o osobi koja ima neki pravni odnosno ekonomski interes iz ugovora o osiguranju, pa je krug ovlaštenika za prijavu štete ograničen na ugovaratelja osiguranja, osiguranika, suosiguranika, korisnika osiguranja i vinkulanta. Prijava štete može se podnijeti i zastupniku osiguranja.

Nije propisana posebna forma prijave štete, pa bi se ona mogla podnijeti i primjerice telefonski, ali ovakav komunikacijski kanal bi trebalo izbjegavati jer uvijek treba imati na umu mogućnost kasnijeg dokazivanja. Stoga je preporučljivo prijavu štete podnijeti pisanim putem odnosno na način da o tome ostane dokaz koji se može kasnije u slučaju potrebe koristiti (brz, efikasan i pogodan način u današnje vrijeme bila bi prijava štete primjerice e-mailom). Osiguratelji mahom koriste vlastite obrasce za prijavu štete, međutim korištenje tih obrazaca nije uvjet valjanosti prijave te ona može biti učinjena i na drugi pogodan način koji omogućuje pisani trag i dokaz da je učinjena i kada je učinjena. Što se tiče sadržaja prijave štete, potrebno je navesti osnovne podatke koji su podnositelju poznati i koji omogućuju identifikaciju podnositelja prijave, broj police osiguranja, opis štete i sl. Često osiguranici pogrešno smatraju da je prijava štete ujedno i odštetni zahtjev, međutim radi se o dva različita pojma po značenju, sadržaju i svrsi. Tek će se nakon prijave štete detaljno utvrđivati činjenice, dokazi i pravna osnova u svrhu utvrđivanja prava na isplatu osigurnine i visine osigurnine odnosno naknade.

U slučaju da osiguranik ne ispuni u roku obvezu prijave štete, dužan je osiguratelju naknaditi štetu koju bi ovaj pretrpio uslijed zakašnjele prijave. Na prvi pogled moglo bi se činiti nerealnim da bi se osiguratelj uopće našao u poziciji da trpi štetu, međutim takva situacija je moguća. Primjerice, jedna od obveza osiguranika je da nakon nastupa osiguranog slučaja poduzme mjere za sprječavanje nastupa daljnje štete odnosno da poduzme mjere za smanjenje nastale štete, a za što mu je ovlašten upute i naloge davati i sam osiguratelj. Ukoliko osiguratelj nije bio obaviješten na vrijeme o nastupu osiguranog slučaja, tada niti nije mogao eventualno dati nalog osiguraniku za poduzimanje mjera spašavanja ili sprečavanja daljnje štete. Isto tako je moguće da bude poteškoća u utvrđivanju uzroka štete zbog zakašnjele prijave ili poteškoća u dokazivanju opsega i visine štete ukoliko bi lice mjesta pod utjecajem raznih vanjskih faktora bilo izmijenjeno i slično. Sve navedeno može se negativno odraziti na prava osiguranika u smislu smanjenja osigurnine, ograničenja prava na isplatu osigurnine ili čak u nekom drastičnom slučaju i gubitka prava na osigurninu. Međutim, prema kogentnoj zakonskoj odredbi ništetna bi bila odredba ugovora o osiguranju odnosno uvjeta osiguranja koja bi predviđala gubitak prava na osigurninu samo zbog činjenice što osiguranik nije na vrijeme prijavio štetu. Stoga osiguratelj u svakom konkretnom slučaju mora dokazati da mu je upravo zbog osiguranikove zakašnjele prijave nastupila šteta (mora postojati uzročna veza) kao i opseg i visinu te štete. Ukoliko takvu štetu nije pretrpio ili ju ne može dokazati, sama činjenica zakašnjele prijave neće imati utjecaj na prava osiguranika.

Prijava štete ima značenje i za računanje početka tijeka zakonskih zateznih kamata u slučaju kada osiguratelj ne ispuni rokove za isplatu osigurnine jer se tada tijek zateznih kamata veže za trenutak prijave štete.

Možemo zaključiti da, iako na prvi pogled se čini kao nebitna i „bezopasna“, obveza prijave štete u roku predstavlja prvi korak koji osiguranik mora poduzeti u procesu uspješne naplate osigurnine odnosno naknade. Zaista se ne radi o velikom naporu za osiguranika niti je potrebno posebno stručno znanje, a s druge strane neispunjenje navedene obveze može imati značajne negativne posljedice u daljnjem postupku naplate štete.

Nakon prijave štete slijedi daleko zahtjevnija i iznimno bitna faza u naplati štete, a to je izrada kvalitetnog detaljno obrazloženog odštetnog zahtjeva za koji svakako preporučamo angažiranje odvjetnika za osiguranje. Stoga Vas pozivamo da nas nakon izvršene prijave štete što prije kontaktirate kako bismo za Vas ostvarili najbržu i najpovoljniju naplatu pretrpljene štete, a koji proces ćemo započeti izradom kvalitetnog odštetnog zahtjeva.